Home / DRUŠTVO / Nauka / Čoveku je trebalo 49 godina da stigne tamo gde svetlost stiže za jedan dan

Čoveku je trebalo 49 godina da stigne tamo gde svetlost stiže za jedan dan

Gotovo pola veka nakon što je napustio Zemlju, Vojadžer 1 (Voyager 1) danas dostiže udaljenost od jednog svetlosnog dana. Oko 25,9 milijardi kilometara deli našu planetu od najudaljenijeg objekta koji je napravio čovek, a koji nam se, uprkos godinama i ogromnoj udaljenosti, još uvek javlja.

Voyager
umetnički prikaz Vojadžera 1 | foto: NASA/JPL-Caltech

Kada je 5. septembra 1977. godine Vojadžer 1 krenuo na put, nije bilo pametnih telefona, interneta kakav danas poznajemo, niti digitalnih fotoaparata u svakodnevnoj upotrebi. U bioskopima se prikazivao prvi film iz serijala „Ratovi zvezda“, a NASA je pred svoju letelicu postavila zadatak koji je trebalo da traje svega pet godina.

U međuvremenu su odrasle čitave generacije, promenile su se državne granice, tehnologija je iz temelja promenila život na Zemlji, a Vojadžer je nastavio da putuje.

Danas se kreće brzinom od oko 61.000 kilometara na sat, prelazeći svakoga dana gotovo milion i po kilometara. I pored takve brzine, bilo mu je potrebno više od 49 godina da se od Zemlje udalji onoliko koliko svetlost pređe za samo 24 sata.

Ukoliko bi mu naučnici danas poslali komandu, ona bi do letelice putovala čitav dan. Čak i kada bi Vojadžer odgovorio istog trenutka, njegov odgovor na Zemlju bi stigao tek prekosutra.

Na svom dugom putovanju Vojadžer 1 prošao je pored Jupitera i Saturna, a u avgustu 2012. godine postao je prva letelica koja je ušla u međuzvezdani prostor, napustivši područje u kojem dominira Sunčev vetar.

Jedan od najzanimljivijih trenutaka njegove misije dogodio se 14. februara 1990. godine. Po nalogu naučnika, Vojadžer je okrenuo kameru prema Zemlji i napravio fotografiju na kojoj se naša planeta vidi kao jedva primetna plavičasta tačka. Fotografija je postala poznata pod nazivom „Bleda plava tačka“ (Pale Blue Dot).

Na toj sićušnoj tački nalazi se sve što je čovečanstvo ikada izgradilo, svi gradovi, mora i planine, svi ljudi koje smo poznavali i gotovo čitava istorija naše civilizacije.

Vojadžer sa sobom nosi i nešto što nema neposredne veze sa njegovim naučnim zadacima – pozlaćenu bakarnu gramofonsku ploču sa fotografijama, muzikom, zvucima prirode, ljudskim smehom i pozdravima na 55 jezika. Svojevrsnu poruku čovečanstva namenjenu onome ko bi, možda jednog dana, negde u svemiru mogao da pronađe ovu letelicu.

Među snimljenim pozdravima nalazi se i jedan na srpskohrvatskom jeziku.

Zalihe energije Vojadžera polako se smanjuju, zbog čega NASA postepeno isključuje njegove naučne instrumente. Jednog dana sa njega će stići i poslednji signal, ali to neće biti kraj njegovog putovanja.

Nastaviće da se kreće međuzvezdanim prostorom, noseći sa sobom zvuke i slike jedne male planete na kojoj su ljudi, davne 1977. godine, odlučili da pogledaju malo dalje.

A posle gotovo pola veka putovanja, od kuće ga deli tek jedan svetlosni dan.

Tagged:

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *